Svjesno upravljanje emocijama

Piše: Antonija Petra Gagulić

U prošlom članku pisala sam o tome kako mi nismo naše misli niti naše emocije, preporučujem da prvo njega pročitate jer on predstavlja temelj i bazu koju je potrebno znati prije nego što nastavite čitati ovaj tekst.

Pošto smo saznali da su emocije nešto što imamo, danas ćemo nadograditi to znanje i razgovarati na temu kako svjesno upravljati emocijama u našu korist.

Jeste li ikada u svom životu imali iskustvo u kojem ste na određenu osobu reagirali tako da ste izrekli neke riječi zbog kojih ste kasnije požalili? Jeste li nekada čuli da neki ljudi djeluju u „afektu“?   Vjerujem da se možemo složiti kako jedna negativna emocija može upropastiti cijeli dan – čak i više dana.

Za razliku od male djece, od odraslih se očekuje da budu sposobni upravljati svojim emocijama – naročito ljutnjom – na društveno prihvatljiv način. Kao što je svima nama dobro poznato, kada ljudi nemaju emocionalnu kontrolu, oni tada govore ili čine stvari zbog kojih kasnije žale i požele da su uspjeli obuzdati svoje emocije.

Dr. Dan Siegel kaže da naša svijest o mentalnom stanju drugoga ovisi o tome koliko poznajemo naše vlastito mentalno stanje. Zato vjerujem da je osvještavanje misli i radnji od izuzetne važnosti za naše mentalno zdravlje, pa onda i za razumijevanje tuđih postupaka.

Naučiti upravljati vlastitim emocijama vjerojatno je najvažnija vještina koju možete savladati u svom životu.

Emocije su privremene. One nisu namijenjene izbjegavanju, niti se trebamo čvrsto „držati“ za njih. Namijenjene su dolasku i odlasku, protječući kroz nas u svoje vrijeme. Dopuštajući emocijama da budu tu kad se pojave, pozorno slušajući njihovu poruku, potpuno ih osjećajući bez prianjanja ili odbijanja, omogućuje im da služe svojoj odgovarajućoj svrsi koje imaju.

Emocije sadrže važne informacije koje mogu potaknuti ljude na akciju i djelovanje.

Emocije su samo prijenosnici poruka. A poruke koje nose zaslužuju da ih barem poslušamo. Često sadrže važne lekcije i mogu nas pozvati da poduzmemo korisne akcije, i često nam pokazuju prilike za rast našeg unutarnjeg bića.

Kad navala emocija krene, zapitajte sebe: „što ja osjećam upravo sada“? i  „gdje u tijelu mogu osjetiti tu emociju“? U trenucima kada postižemo ovakvo promatranje samih sebe, automatski imamo kontrolu nad osjećajima jer smo fokus prebacili na svoje misli i svoje ponašanje.

Kako mogu naučiti kontrolirati emocionalne ispade/reakcije

Emociji možemo ponuditi ime (“osjećam tugu” ili “ovo je ljutnja”). Imenovanje emocija moćna je praksa – priznajemo i prihvaćamo svoje emocije bez osuđivanja ili pokušaja da ih promijenimo. Osim toga, Siegel opisuje kako imenovanje osjećaja šalje umirujuće signale zabrinjavajućim dijelovima našeg mozga.

Praktični  i ujedno najvažniji dio ovog članka je primjena, sastoji se od samo dva koraka:

1. Neka snaga emocije obavi posao umjesto vas. Prihvatite sebe tamo gdje jeste. Što to znači? Prvo, morate si dopustiti da budete tu gdje jeste, osjećajte ono gdje se trenutno nalazite u emotivnom smislu. Dakle bez popravljanja, bez mijenjanja, samo dopuštajući sebi da osjećate.

Ne trebate razmišljati i analizirati ono što osjećate. Istinsko oslobađanje emocija je trenutak protoka kroz vaše tijelo, nema uma, samo tok. Upamtite, razmišljanje o emocijama nije njihovo osjećanje.

2. Ako imate problema s osjećajem onoga što držite u sebi, pokušajte ovo; locirajte napetost u svom tijelu, fizičke osjećaje koje možete locirati i samo odmarajte svoju pažnju tamo, dišući i primjećujući senzacije koje se nalaze u vašem tijelu kad se određena emocija pojavi.

Bonus: ne zaboravite iz tog iskustva nešto naučiti!

Ako ćete išta upamtiti i odnijeti iz ovog članka, neka to bude ovo: Emocije nisu tu da vas povrijede, ovdje su da vam nešto kažu. Pokušavaju vam na nešto ukazati. Na vama je da otkrijete što.

#mentalnozdravlje #emocije #svjesnoupravljanjemocijama #kontrolaemocija